Beli amur (Ctenopharyngodon idella), poznat i kao „vodeni kosac”, potiče iz sliva reke Amur u istočnoj Aziji. U Evropu je unešen sredinom 20. veka, prvenstveno radi kontrole prekomerne vodene vegetacije. U Srbiji je prisutan u većini većih ribnjaka i mirnijih delova reka. Ova krupna, biljojedna riba omiljena je među pecarošima zbog svoje snage i otpornosti, ali i zbog značaja u održavanju ekološke ravnoteže vodenih ekosistema.
Opis vrste
Beli amur ima izduženo, vretenasto telo prekriveno velikim, srebrnkasto-zelenkastim krljuštima. Leđa su tamno maslinaste boje, dok su bokovi i trbuh svetliji. Glava mu je relativno mala i tupa, ima zadebljale i čvrste usne bez brčića. Peraja su siva, a repno peraje snažno urezano, što mu omogućava brz pokret u vodi.
Može narasti do 2m i težiti više od 40kg, mada su prosečni primerci znatno manji. Životni vek mu je oko 15–20 godina, a karakteriše ga vrlo brz rast – u povoljnim uslovima može dostići 1 kg težine već u prvoj godini života.
Stanište i rasprostranjenost
Prirodno stanište belog amura su velike nizijske reke s toplom vodom i bogatom vegetacijom, kao što su Amur i Jangce. Danas je rasprostranjen širom sveta – u Evropi, Severnoj Americi, Africi i Australiji – zahvaljujući čoveku koji ga koristi za biološku kontrolu vodenog bilja.
U Srbiji se sreće u većini ribnjaka, kanalima i mirnijim tokovima reka kao što su Dunav, Tisa, Begej i Sava. Najviše mu odgovaraju tople, mirne vode sa obiljem vodenih biljaka i muljevitim dnom.
Ishrana i ponašanje
Beli amur je biljojed. Hrani se vodenim biljkama poput trske, lokvanja, rogoza i vodenih mahovina, ali i kopnenim biljem koje dopluta do površine vode. U ribnjacima često konzumira veštačke biljne smeše ili kukuruz.
Najaktivniji je tokom toplih meseci (od proleća do jeseni), naročito u ranim jutarnjim i večernjim satima. Veoma je oprezan i plašljiv, pa zahteva tihu i strpljivu taktiku pri pecanju.
Razmnožavanje (mrest)
Prirodni mrest belog amura odvija se u brzim i toplim rekama kada temperatura vode dostigne oko 20–30 °C, obično u periodu od maja do juna. Jaja plutaju i kreću se nizvodno, ako potonu na dno, jaja uginu. Što znači da se uspešan prirodni mrest može desiti samo u vodenim tokovima s dovoljno strujanja.
U većini evropskih i domaćih ribnjaka razmnožava se veštačkim putem – hormonskom stimulacijom i inkubacijom ikre. Mladi amuri brzo rastu i već posle 2 – 3 godine dostižu polnu zrelost.
Značaj za ribolovce
Beli amur je izuzetno cenjen među pecarošima zbog svoje snage, brzine i izdržljivosti. Kada se zakači na udicu, pruža snažan otpor i često beži u gusto rastinje, što ga čini izazovom i za iskusne ribolovce.
Pored sportskog značaja, važan je i u ribnjacima jer održava balans u vodenim ekosistemima konzumiranjem viška biljne mase, čime sprečava zarastanje voda.
Zanimljivosti
- Beli amur dnevno može pojesti količinu biljne mase jednaku sopstvenoj težini.
- U Evropu je prvi put unet 1963. godine.
- Poznat je i pod nazivom „vodeni kosac” zbog ogromne količine bilja koju konzumira.
- U idealnim uslovima može narasti više od 50 kg i živeti preko 20 godina.
- U nekim regionima sveta koristi se za biološko čišćenje akumulacija i kanala.