Ihtiologija

Štuka

Podeli:

Esox lucius - Štuka
Esox lucius - Štuka

Latinski naziv:

Esox lucius

Tip vode:

Slatkovodna

Stanište:

Srednji i donji tokovi reka, rukavci, bare i jezera sa sporo tekućom vodom i vegetacijom

Veličina i težina:

Može dostići dužinu preko 1,5m i masu do ~30kg; kod nas realniji primerci ~10-15kg.

Ishrana:

Predator - hrani se drugim ribama, rakovima, žabama, povremeno manjim pticama pored vode.

Period mresta:

od februara do aprila

Najčešći mamci:

Varalice, žive ribe, žabe, vobleri, spineri – sve što imitira plen u plićaku/pored vegetacije

Lovostaj i minimalna mera:

Period lovostaja: 01.02. – 31.03. Minimalna lovna mera: 40cm (za većinu revirskih propisa)

Štuka (Esox lucius) je jedna od najpoznatijih slatkovodnih grabljivica u Europi, Severnoj Americi i Aziji. Vekovima je predmet interesa ribolovaca zbog svoje iznenadne agresije, duge vretenaste građe i uloge kao „vrhovnog predatora”.

Opis vrste

Štuka ima maslinasto-zelenu boju sa svetlim mrljama po telu, što joj omogućava kamuflažu među vodenom vegetacijom. Zahvaljujući snažnim mišićima usta i ždrela, štuka može znatno da proširi usnu duplju, a pošto joj je želudac veoma rastegljiv, čak i manji primerci mogu da progutaju prilično krupan plen.

Trbuh je svijetliji, često gotovo beo, dok su bočne strane prekrivene karakterističnim šarama i mrljama. Peraja su pomerena ka zadnjem delu tela, što joj omogućava snažan zalet pri napadu plena. Zbog svog oblika i načina života nije riba koja mnogo pliva na velike udaljenosti, nego često čeka i iznenada udara iz zasede. Štuke mogu narasti i do 1,5 metara u dužinu i težiti preko 20 kilograma, iako su takvi primerci retki.

Stanište i rasprostranjenost

Štuka najčešće obitava u mirnijim delovima reka, jezera i bara s bogatom vodenom vegetacijom. Ova vegetacija pruža skrovište i savršeno mesto za lov jer štuke često čekaju u zasedi pre nego što brzo napadnu svoj plen. U Srbiji je najčešće zastupljena u toku Dunava i pritoka, kao i u većim nizijskim jezerima. Rasprostranjena je širom Evrope, severne Azije i Severne Amerike. Staništa u kojima ima obilje vegetacije, potopljenog drveća ili zaklonjenih obala naročito su pogodno „lovno polje” za ovu vrstu.

Ishrana i ponašanje

Štuka je predator, ali ne bira isključivo sitnu ribu – njen plen su i rakovi, vodozemci i ptice koje se približe vodi. Njena strategija lova je zaseda – čeka skrivena među biljkama i iznenada napada munjevitom brzinom. Ako prvi pokušaj ne uspe, često odustaje od potere jer je energetski skup.

Razmnožavanje (mrest)

Mrest štuke počinje čim se temperatura vode stabilizuje u proleće – najčešće od februara do aprila. Obično u plitkim delovima vode gde su temperature nešto više. Ženka polaže nekoliko hiljada jajašaca na vodenu vegetaciju u plićaku (često svega nekoliko centimetara dubine). Inkubacija traje od 10 do 15 dana (zavisno od temperature). Nakon što se mladunče razvije, već nakon nekoliko nedelja prelazi na riblju ishranu. Za vreme mresta, štuka uglavnom ne lovi.

Značaj za ribolovce

Za sportske i rekreativne ribolovce štuka predstavlja izuzetno atraktivnu „trofejnu“ ribu – nije samo veličina u pitanju, već i borba koju pruža. Njena agresivnost, nepredvidivost i mogućnost ulova većih primeraka čine je pravim izazovom. S druge strane, kao vrhunski predator savršeno funkcioniše u ekosistemu – pomaže u regulaciji populacija riba koje ona lovi. Za ribolovce je poželjna u vodi jer pokazuje zdravost sistema, ali treba imati na umu i odgovoran pristup (pravila, lovostaj, mera). Takođe, znanje o njenom ponašanju može pomoći u uspešnijem pecanju (lov iz zasede, varalice, prikladno vreme).

Zanimljivosti

  • Štuka je poznata kao „ajkula slatkih voda” zbog svog oštrog izgleda i grabljivog načina života.
  • Zbog svoje sposobnosti iznenadnog napada iz zasede, često je meta priča o „munjevitom zaletu” iz vegetacije – mereno je ubrzanje koje može dostići prilikom napada.
  • Postoji mit da štuka nikada neće napasti ako je voda previše hladna. Njena aktivnost se smanjuje pri niskim temperaturama.
  • Zanimljivo je da štuka zna kanibalistički da se ponaša. Kada joj je normalni plen loše dostupan, može se hraniti i pripadnicima svoje vrste koji su sporije rasli.